Ljubljeni moji prijatelji! Jer kako vas drukčije mogu zvati kad ste mi zamjena za oči.
Možda sam negdje na pola životnoga puta i kada bi se moglo izračunati što smo vas dvojica i ja prošli i prešli, našlo bi se sigurno puno tisuća milja. Ploveći kroz knjige lako i bešumno, kakve smo sve svjetove obišli, kakve oblike doživjeli, boje, mirise, suzvučja i što ja drugo mogu nego ovu svoju priču posvetiti vama dvojici.
Tebi - desni kažiprste koji si mi nekako bliži razumu, pa ću ti se razumom obratiti.
Ti lijevi, zaštita si i sigurnost desnome i uvijek negdje na pola puta pronađeš novi red, novu stranicu i novu knjigu.
A ti desni, razbor i utjeha si lijevome jer znaš kad je dosta, kada je vrijeme odmora, vrijeme «fantomskog» osjeta, one neopisive struje ugode koja vašem «meni» ispunja i dušu i tijelo.
LIJEVOM KAŽIPRSTU
Knjige su kao i ljudi i treba ih prihvaćati kao ljude. Knjige su ljubavi, dotaknute jedne noći nezaboravne, prosute po nježnom uzglavlju proljeća.
Knjige su reski odbljesci misli bačene u plavičaste izmaglice daljina.
Knjige su snivališta pod ljetnim zvjezdanim nebom i njihove stranice pršte kao jesenje lišće nošeno hladnim vjetrom.
Knjige su snježne pahulje u lepršavim haljinama bijelim koje svojim padom svjedoče kako se život i smrt ljube.
Knjige su kao gradovi kojima kruže topli i nemilosrdni tramvaji. I ceste su knjige, okrnjeni pločnici, mostovi ispod kojih teku rijeke i mi stojimo na njima. I dobivamo i gubimo, zagledani u strašne i komplicirane utrobe davno zaspalih dvoraca. I osjećamo negdje u nekim malim toplim zagušljivim sobicama svu radost i bol čitanja.
DESNOM KAŽIPRSTU
Ima svakakvih knjiga kao i svakakvih ljudi. I što je najgore koga god sretneš svatko piše neku knjigu. Ponekad me strah da će se ovaj svijet zagušiti knjigama.
Ima pametnih, mudrih, tupavih i glupavih knjiga. Ima zanimljivih, a pogotovo dosadnih knjiga. Ima knjiga koje proročanski pršte od ideja i novih vizija, ali ima i zubatih koje prežvakavaju stare i otrcane ideje i vizije.
Ima knjiga koje hrane i pospješuju razmišljanja, razbuktavaju maštu i osjećaje. Oduševljavaju nas i mi lebdimo.
Ima knjiga od kojih zaboli glava, koje izazivaju osjećaj težine i mučnine u želucu.
Ima knjiga koje se prave važne. To su šarmerke bez pokrića.
Ima skromnih, nenametljivih, tihih i poniznih knjiga koje ako im se znamo približiti sadrže neiscrpna bogatstva i ljepote.
Knjiga može biti zlotvor, prevarant, manipulator, dovesti nas na tanak led, prevesti nas žedne preko vode.
Knjiga može biti blagoslov i prokletstvo. Postoje Božje i vražje knjige i nije baš uvijek lako razlučiti koja je koja.
Ima knjiga heroja, kukavica, izdajica, hulja, svetaca… Čovjekoljubnih i čovjekomrznih knjiga…
Ima sivih, bljutavih, ljigavih za koje ne znamo gdje bi ih svrstali.
MALI ZAKLJUČAK
Neka mi oproste sve knjige, ali samo je jedna knjiga nad knjigama. Knjiga koju je Bog kazivao ljudskoj duši. Ja, upravo, kao Isusov prijatelj svojim lijevim i desnim kažiprstom gledam tu knjigu.
























