U glavnoj tomislavgradskoj ulici jučer smo, slučajno, susreli jednoga od najpopularnijih hrvatskih novinara - Gorana Milića. Pružili smo si ruke i nakratko porazgovarali. Uvjerili smo se da je izvrstan poznavatelj prilika, bez obzira o kojoj je sredini riječ. Unatoč tomu što je bio na putu, izdvojio je vremena za razgovor s nama. Na koncu, tko je vidio da si kolege okreću leđa. A Milićeva leđa zbilja nismo mogli mimoići...
Otkud Goran Milić u Tomislavgradu, pitamo, pritišćući istovremeno gumb na uređaju za snimanje?
- Pravimo ciklus emisija „Idemo na put“. Australija će biti gotova 22. travnja, 29. ćemo napraviti prvu emisiju Bosna i Hercegovina, 6. svibnja drugu, a onda, ako ostane materijala, odradit ćemo i treću emisiju. Malo pokazujemo mentalitete u ovoj zemlji i što je u BiH obnovljeno, što je izgrađeno i što se promjenilo; gdje je loše i gdje je dobro; što je ljudima u glavama.
Jeste li ranije prolazili ovim našim krajem?
Prođem ovuda skoro svake godine, kad idem s mora. Popijem kavu i pogledam što je novoga u gradu. Dobro to izgleda, osobito okolina. Ima finih sela koja doista izgledaju kao Gradić Payton, ima bogatih ljudi, ima i sirotinje i nezaposlenih. Vidim da sve više idu raditi u Hrvatsku, a ne u Australiju. To mi je drago!
Što ste danas doznali o našemu mentalitetu?
- Da niste na čekanju. Da ste ljudi koji se, kad nemaju posla, uhvate posla. To je tradicionalno. U prošlom sustavu niste dobivali državne poslove i onda bi ćaća rekao: „Slušaj sine, ja nemam novaca. Ako ne misliš učiti školu ... A, uzmi kofer u ruku pa u Njemačku!“ Onda bi se oni vratili relativno bogati, ali nikada nisu stajali, uvijek su radili. To su prenijeli dalje. I to se nastavlja.
Vašu je pažnju privukao spomenik kralja Tomislava, ali nažalost, i robna kuća Duvanjka, odnosno, ono što je od nje ostalo... Molim Vaš komentar!
- Imate fantastične spomenike koji su okruženi stvarima koje možda nisu primjerene, ali sve će se to srediti. Ja sam stao kod spomenika kralja Tomislava koji je posvećen poginulim braniteljima. Spomenik kralju Tomislavu ovdje je podignut nedavno, a Livno ga ima od 1925. i snimili smo oba. Ovaj u Tomislavgradu je zajednički, spomenik je i kralju, ali je i spomen - obilježje poginulim braniteljima.
Kamo putujete dalje?
Iz ovih stopa idemo u Posušje. Potom u Grude, Široki, Međugorje, Mostar, Stolac, Neum i Sarajevo, a onda: Zenica, Travnik, Brčko, Bosanski Brod, Prijedor i Banja Luka, otkriva nam Goran.
Njemu i televizijskoj ekipi poželjeli smo sretan put, a on uzvraća dobre želje našim slušateljima i svima u Tomislavgradu.
Nekoliko trenutaka po glavi su nam se mrzvala pitanja o tomu kako bi trebao izgledati sustav koji bi bio naš, koji bi donio dobro duvanjskom čovjeku. Naravno, više bi nas radovalo kada ovdašnji ljudi ne bi morali odlaziti na rad u inozemstvo, pa ni u Hrvatsku i da imaju dovoljno posla kod vlastite kuće. Zato, ako ikada podignemo spomenik duvanjskom gastarbajteru, neka to bude ne samo zahvalnost i simbol za njegov proliveni znoj, žuljeve i suze razdvojenih obitelji, ... nego i znak koji će pozvati na prekid "iseljeničke" i "gastarbajterske tradicije". Kod nas ionako ništa ne može stati u jedno. A Milića bismo tada mogli pozvati da dođe na naše polje, na svečano otkrivanje spomenika duvanjskomu gastarbajteru. Do tada, nastojmo što manje čekati.
